Alternativni kutak

bais napisao: Nekad bih se tu i složio no danas mi ne izgleda tako. Rekao bih da se ipak radi o repliciranju već viđenog. Ono što uistinu vrijedi, napravili su osamdesetih.

Hm, baš zanimljivo. Meni su najdraži albumi sa sredine 90ih i mislim da su tu bili na vrhuncu. "Of ruine or some blazing starre" i "The inmost light" trilogija su mi vrh. Suradnje sa Ligottijem - "In a foreign town, in a foreign land" i "I have a special plan for this world" isto. "Island" iz 91 mi je isto mrak iako je to po svemu potpuno netipičan album. I često potpuno previđen a apsolutno jeben EP mi je "Hypnagogue" (prva verzija, na klaviru). 80e su mi bolje na kraju, iako nije to toliko značajno kao nature unveiled npr, ali recimo Christ and the pale queens sam uvijek jako rado slušao...i Imperium isto. Na koje albume si ti mislio kad si rekao da su u 80ima napravili najbolje stvari?

Inače, da, ključne teme se uvijek iste provlače, ali je isto tako uvijek vidljiva metamorfoza, promjena utjecaja na muziku (prije svega onoga što Tibet čita u tom periodu života). Ne znam....čini mi se da kod currenta ima ponavljanja unutar jedne faze, ali faze su međusobno različite poprilično. Meni recimo ova zadnja od Black ships... pa do danas nije naročito prisna. Iako ne mislim da je nekvalitetna.

bais napisao: popol_vuh napisao: Čak mi se čini da AMT ima i malo "merz" pristup - neko naglašavanje da djelo nije bitno, nego samo nastajanje. ali to je onda jazz, a to je najveći užas :)

    
Heh, tu svakako mislim da AMT ima sličnost sa tim čišćim oblicima jazza. Ne mislim da je to užas.

jazzdil napisao: ovo je fino rečeno za Acid Mothers Temple, gledal sam ih uživo dosta puta, uvjek dobri, no prvi nastup u ksetu (studeni, 2002) je bio kolosalan, 2 i pol sata svirke u otprilike 6 songova, gdje su svaku stvar počeli sa višeglasnim budističkim napjevom, zatim vrtjeli tu melodiju u krug, da bi na kraju preostala samo vibracija, jednostavno rečeno, svjetova glazba je postala religijsko iskustvo, sječam se da je na početku kset bio prepun, nakon vure preostalo je nekih 50tak ljudi kojima je taj koncert, kao i meni osobno, bio nekaj najbolje kaj su ikad čuli

Yebate, sline su mi počele curiti samo od čitanja ovoga. Da sam bar tada slušao AMT. Ovo me podsjetilo na meni najdraži AMT album: "Univers zen ou de zero a zero" to je psihodelijaaaaa. Znam točno o čemu pričaš, a mogu misliti kako je bilo live na tome.

Evo u ime toga meni jedna draga numera:

Blues por bible noire

Ovih dana slušam i čitam o dosta tzv. "eksperimentalne" muzike i jasno sam shvatio ono što sam i prije nejasno naslućivao. Hi-fi je najbitniji upravo za ovakvu muziku. Ne za klasiku, ne za jazz, ne za pop. Zašto? Zato što se klasična/jazz/pop muzika može shvatiti i uhvatiti čak i ako čujemo nepotpun timbar, ništa od stagea, dinamiku koju na klasici čujemo i na PC zvučnicima. Naravno, emocionalno neće biti isto, ali je svakako shvatljiva muzika i na PC zvučnicima. S druge strane, muzika koja ne samo da "ovisi" o frekvencijama i fizičkosti zvuka, prisutnosti u prostoru - već upravo jest te kategorije više-manje bez ostatka, nužno treba Hi-Fi da bi uopće bila ona sama. U slučaju klasike/jazza/popa, hi-fi je zapravo samo rast onoga što je već tu i shvatljivo i na ne-hi-fiu. U slučaju umjetnosti zvuka, ne radi se o hi-fiu kao rastu, već hi-fiu kao bitnoj kategoriji. Umjetnost zvuka je nepostojeća i neshvatljiva bez hi-fia. Tamo gdje muzika jest zvuk sa svojim inherentnim karakteristikama, sama ta muzika nestaje kada nestaje taj zvuk. Nema instrumenta koji se reproducira, jednako onako kako nema melodija, ritmova, harmonija ili ičega sličnog - sve elementi koji su "prepoznatljivi" i bez hi-fia.

**Naravno, ne treba napominjati da ne govorim o mogućnosti muzike da bude sredstvo evaluacije hi-fia.
    

Editirao popol_vuh - 15.veljača.2013 u 12:41

vdem napisao: Hifi kao ideja, hobi, to ne. Hifi u smislu "hifi uređaji" možda, moguće.

    
Hi-fi kao uređaji, na to sam i mislio. Hi-fi sustav. Hi-fi kao ideja i hobi je ionako samosvršan i nema veze sa ikakvom muzikom.
    
Ovo što sam gore napisao je izašlo iz vrlo pragmatične stvari. Ona se sastoji u tome da na svojim PC zvučnicima (koji nisu totalni šrot, štoviše, mislim da zvuče dosta bolje od većine jeftinih novijih mini-linija i kućnih kina koje sam čuo) naprosto ne mogu iskusiti takvu muziku, čak i kada ju prethodno dobro znam. Na hi-fiu se iskustvo dešava bez problema. Stvar postaje jasna prije svega iskustveno i ne sastoji se u osluškivanju, nego u iskustvu takve muzike.

Editirao popol_vuh - 15.veljača.2013 u 13:16

zika napisao: HiFi sustav kao alatka za uživanje u izvođenju nasuprot izvođenju kao alatu za uživanje u HiFi sustavu...

Zapravo nisam siguran da se tu uopće radi o toj relaciji i da je ona relevantna za ovo o čemu govorim. U mnogo muzike o kojoj pričam samo izvođenje (pri čemu se gotovo "prirodno" - i neopravdano - implicira njegov ontološki primat u odnosu na reprodukciju i njegova imanentna "vrijednost") nije uopće relevantno.
    
Više se radi o karakteru same muzike/zvuka, negoli o relaciji izvedba-reprodukcija.
    

Editirao popol_vuh - 15.veljača.2013 u 17:55

Mislim da te sada razumijem . Ako te doista sada razumijem, onda mi je prošli post totalno fulan jer sam mislio da govoriš nešto drugo.