dCS Puccini MkII

U plejeru su bila dva flat kabela: 50cm-20 žica i oko 20cm-26 žica. Promijenio sam i kabel u U-Clocku: 15cm-10 žica. Nisam htio nove kabele formirati u bunt nego sam radio flat kabele od pojedinih žica koristeći dvostrano ljepljivu traku, plastične umetke i termobužir. S tim da sam ostavio gole žice na par mjesta jer kabeli u plejeru od početka do odredišta rotiraju za 180° pa da ih mogu donekle usukati kod uštekavanja. Ovo se dade opisati jednom rječju: tlaka. Međutim, ništa me nije pripremilo za tlaku spajanja novih žica s konektorima.

Konektori za flat kabele žicama se spajaju krimpanjem. Svaki kontakt ima dvije mini oštrice između kojih ulazi žica, a pod pritiskom oštrice prorežu izolaciju i zariju se u vodič (licna), Tako jednostavno kroz n.pr. 20 polni konektor gurnete 20 polni flat kabel i čvrsto stisnete poklopac konektora. Sve dihta besprijekorno i jednim stiskom  istodobno ste zakrimpali svih 20 žica. Zvuči jednostavno? I jest, osim kad imate srebro u teflonu koje se nema nikakve namjere ponašati kao ste zamislili. Ukratko, vanjski promjer teflona je okej, ali žica je taman toliko nedovoljno debela da je oštrice kontakta ne zahvate dovoljno. Prvo sam pokušao krimpati žicu po žicu, namučio se ko pas, a onda shvatio da to fercerati neće jer kabel kod pomicanja gubi kontakt s konektorom i to kako koji pin. Ovu sam činjenicu ujedno okrenuo u prednost jer sam tako izblankirao (skinuo izolaciju) sa svih žica u duljini 3mm što inače ne znam čime bih napravio jer je teflon jako tvrd i žilav, a ja takve blankirke nemam.

Damn. Sljedeći pokušaj bio je lemljenje srebra na kontakte konektora direktno. To je tek tlaka. Kad sam završio jedan kabel (onaj 20 žični) i kad sam ga pokušao uštekati u plejer, momentalno mi je popucalo nekoliko spojeva. Tad sam, uz sve moguće kletve došao do točke odustajanja. Budući nisam takav po prirodi, učinio sam jedino razborito: ostavio stvar da se kiseli neko vrijeme. Na kraju sam zakrimpao 2cm original kabela na konektore i na te žičice lemio srebrne kabliće i svaki spoj zasebno izolirao termobužirom. Nije ispalo onako lijepo kako ja volim, ali najbitnije da stvar šljaka i da nisam nigdje pogriješio jer spojeva je samo, okruglo slovom i brojkom: stotinu i dva (102). Užas. Nema teorije da ovo radim ponovo iako se jedan vlasnik Puccinija već raspituje.

Donja fotka pokazuje staru i novu žicu. Novu sam već opisao i ta je audiofilska do đaja, a stara se sastoji od šuga PVC izolacije i licne od 6 zasebnih vodiča od pokositrenog bakra vulgaris. Užas MkII. Inače, provo što vas ubode u oči kad otvorite Puccinija su ti flat kabeli koji vijugaju u beskraj. Zaista internog ožičenja preko mjere. Pa kad još prebrojite žice (samo ovaj od Ring DAC-a do stražnje ploče ukupno 10m) ne spavate mirno. Naravno ako ste ortodoksni audiofili ili izraženo u mjernoj jedinici  oko 0,87 Baxa. Jedan Baxa nova je jedinica za mjerenje audiofilštine, a naravno moguće joj se samo približiti, a nikako je i doseći.

Ovako to izgleda u plejeru. U-Clock sam zaboravio uslikati no nije teško zamisliti kablić duljine 15cm od 10 žica.

I naravno, kako to radi? Radi dragi moji, radi. Uostalom, ne može jedna logika vrijediti za vanjsko ožičenje, a neka druga za interno. Osim toga, u ovome slučaju se radi o zaista pozamašnom internom ožičenju, da ne upotrijebim neki drugi izraz. :(((

Dogodilo se očekivano: znatno povećana rezolucija ili majka svih parametara, a to za sobom povlači sve benefite. I zrak i atmosferu i fokus i mikrodinamiku i timbar i... sve. Puccini je sam po sebi užasno rezolutan i i spram njega druga digitalija s kojom imadoh posla, zvuči zastrto i nedorečeno. Ovaj zahvat  Puccinija je lansirao ravno u stratosferu i učinio ga još znatno boljim. Našalio sam se u sebi: čovječe, oko 1200kn materijala i tlaka, a rezultat kao da si kupio jedan level jačeg dCS-a. Ili tko zna koliko?

Taj plejer inače uopće ne pati od zrnatosti, piskutanja u tranzijentima, raznih neprirodnih prizvuka i sl. što je uredno boljka većine jeftinije digitalije. Danas ipak u prosijeku nešto manje jer je narasla svijest o problematici, tržište je zahtijevnije, a i tehnologija je donijela svoje. Srebro je Puccinijeve izvanredne kvalitete diglo na još znatno višu razinu tako da je to sad slušati pornjava bez granica. Iako sam zaradio krvave žuljeve, ne mogu se sjetiti apgrejda (mislim, zaista apgrejda, a ne fikcije) koji bi mogao konkurirati ovomu za uloženu siću. Ja sam presretan. Glazba zvuči predivno, kao nikad prije.

Živjeli drugari!