Četvrtak 19. rujna 2019., Etnografski muzej Split, 19 sati
1. My Favorite Things
2. Impressions
3. Naima
4. Miles Mode
5. Alabama
Saša Nestorović - tenor i sopran saksofon; Hrvoje Galler - klavir; Saša Borovec - kontrabas; Šimun Matišić - bubnjevi; Željko Milić - bas klarinet; Goran Cetinić Koća - gitara
Postoji
uvjerenje da se Wes Montgomery pridružio Coltrane/Dolphy kvintetu u rujnu 1961.
godine za vrijeme kalifornijskog dijela priprema za njihovu svjetsku turneju
(prisjetimo se, to je dva mjeseca prije legendarnog nastupa u njujorškom
Village Vanguard klubu, s kojega je objavljen pregršt ploča; nadalje na toj
turneji slijede snimci iz Pariza, Kopenhagena, Helsinkija, Stockholma, Badena u
Njemačkoj itd., da bi na kraju završili u klubu Birdland u New Yorku s kojega
je objavljen veliki broj albuma. U međuvremenu su, počevši od 21. prosinca
1961., u Van Gelderovu studiju snimili album „Ballads“, gdje su po prvi puta
cijeli album snimili isključivo članovi John Coltraneova klasičnog kvarteta. S
druge pak strane, Wes je u tome periodu prilično studijski neaktivan – 18.-19.
prosinca 1961. snimio je album „Bags Meets Wes!“). Dakle, da se vratimo na
početak, svirali su dva tjedna na Jazz radionici u San Francisku i nastupili na
Monterey jazz festivalu. Godinama su kružile glasine o nekim Monterey snimkama,
gdje je set sadržavao „My Favorite Things“, „Naima“ i „Impressions“. Fujioka u
tome kontekstu navodi session od 22. rujna ali ne dokumentira postojanje snimljene trake. Međutim, u knjizi
„Dizzy, Duke, The Count And Me (The Story of the Monterey Jazz Festival)“,
Jimmy Lyons i Ira Kamin, A California Livin Book, 1978, na stranici 74 spominje
se samo Coltraneov kvartet s Tynerom, Jonesom i Workmanom.
Svi postojeći podaci spominju da
je Wes nekoliko puta svirao s grupom oko 1963. i da je Coltrane želio da mu se
Wes pridruži s Ericom Dolphijem. Postoji, naravno, nekoliko Wesovih snimaka
„Impressions“ iz toga razdoblja, ali sa svojim vlasititim grupama.
Egzistira, također, mišljenje da Wes nije nastupio
s njima jer je mislio da nije dovoljno dobar.
Coltrane je jednom rekao da je ponudio Wesu dugoročne
nastupe, ali ovaj nije pristao jer je želio stvarati vlastitu glazbu. „Previše
je glazbe tamo“, rekao je.
U Downbeatu 1995. objavljen je
članak posvećen Wesu u kojemu McCoy Tyner spominje Wesovo sviranje s njima.
I na kraju opet u knjizi „Dizzy, Duke,
The Count And Me (The Story of the Monterey Jazz Festival)“, Jimmy Lyons i Ira
Kamin, A California Livin Book, 1978, na stranici 71 spominje se sljedeće:
„The
rest of the 1960 program: ...
Saturday
Afternoon, September 24, at 1:30 p.m.:
...
John Coltrane Quartet with Eric Dolphy, Elvin Jones and Wes Montgomery ... „
Dakle, u datumima postoje
odstupanja, ali uopće nije upitno postojanje ovoga seksteta u jednom određenom
vremenskom razdoblju (između 1960. i 1963. godine). Velika je mogućnost da
negdje postoji snimka njihova zajedničkog nastupa jer Fujioka komentira da je
Lyons (vlasnik Monterey festivala) često snimao svoje koncerte.
Oliver
Dunskus je objavio članak u studenome 1961. koji se bavi već spomenutim koncertom,
zapravo sessionom od 22. rujna: "Uz svoju redovitu ritam sekciju, Coltrane
je doveo i Wesa Montgomeryja i Erica Dolphyja. Iako je grupa ostala na
pozornici sat vremena, odsvirane su samo tri numere. Montgomery je bio
izvanredan solist, a njegova sola bila su obilježena prekrasnim osjećajem za ritam.
U „My Favorite Things“ koristio je efekte poziva i odgovora, u kojima se
djelomično vratio u melodiju, a linearni improvizacijski prijelazi su služili
kao antipod. U baladi „Naima“ svirao je oktave kao produžetak melodije. Ali
njegova svirka je postala stvarno uzbudljiva u trećoj numeri, „So What?“.
Coltrane i Dolphy su većinu vremena imali probleme s intonacijom, ali oboje su
uspjeli biti na pola puta i odsvirali neke uzbudljive solo dionice, iako
nijedan od njih nije svirao tako pokretno i dosljedno kao Wes. Ako Coltrane
uspije održati ovu skupinu zajedno, mogla bi postati jedna od najzanimljivijih
ansambala u jazzu."