Ja sam već zahvalio jer volim flautu i žao mi je jer taj krasan i delikatan instrument nije češća pojava u jazzu. Uz Leteefa i Kirka, naslušao sam se Joea Farrella i Herbiea Manna, a ni davno nažalost u mladosti preminulom Ericu Dolphyju flauta nije bila strana.
Nema baš ni klarineta. Teško mi se sjetiti ikoga osim Buddyja de Franca koji je gostovao na jazz veselicama u režiji pokojnog Boška Petrovića. I možda Woodyja Allena koji desetljećima piči klarinet u svojem dixie jazz bandu, ali to ionako ne slušam. I Paula Desmonda čiji sax zvuči poput klarineta i po čemu je bio svjetski poznat.
Ako tko zna više, neka preporuči.
Sad sam se još sjetio tube. Tek to je rijetkost. U stvari, znam samo jedan album, a tubist se zvao Ray Draper i krajem 50-ih je otpičio album s Coltraneom i ostalom ekipom. Ako vas zanima, potražite si to. Zabavno je za popizdit. Onako, zdravo dobar bop. I rijetko neuobičajeno. Mislim, tuba je tlaka, treba se s tim boriti okolo, ali tlaka je i double bass bez kojega je jazz potpuno nezamisliv. Barem klasični.