OK, što je imalo izgorit - izgorilo je. Požar više u ove krajeve ne može ni da 'oće. Počeo sam pisati o tome kako sam dvaput provjerio kako se zove grad u kojem živim. I vidim - Split. Pa mi nije jasno je li to isti onaj grad u kojem se širi nesnosni smrad i dim. Valjda nije. Ili mediji malo napuhuju, e nebili privukli gledanost. Ali ipak sam odlučio da neću o tome.
Marvin Israel amerikanski je umjetnik koji je 1960tih aktivno oslikavao LP omote za izdavačku kuću Atlantic. Tijekom 1964. godine osmislio je tri omota, koji su u tehničkom smislu bili identični. Prvi je "Tonight At Noon" Charlie Mingusa, drugi i najpoznatiji je "Coltrane's Sound" Johna Coltranea. Treći, najmanje razvikan, a o kojemu će ovdje biti dvije - tri, je "Stitt Plays Bird" Sonny Stitta:
Sonny Stitt je u glazbenom smislu po mnogima bio preslika Charlie Parkera. Kada ga je čuo, Bird je izjavio da Stitt svira i zvuči identično kao on. Tijekom godina i uz hektolitre vatrene vode Sonny Stitt je polako mijenjao pristup i zvuk, pa i instrument (tenor - alt). Kako nije bježao od svog "uzora", Stitt je odlučio snimiti album koji će posvetiti Birdu. I tu se vidi raskoš njegova sviranja, vrhunski zvuk, tehnička superiornost i znanje jazza i bluesa. Tko voli pticu (Parkera) i vuka samotnjaka (Stitta) nek posluša. Uz moju preporuku.
Ovo ja malo sam za sebe, nemojte se vi obazirat. Tako rijetko, dok traju vrućine, palim gramofon da sam počeo razmišljati i o tome da ga se riješim u korist nečega drugoga. Zamislite vi o čemu čovjek razmišlja u dokonim vremenima.A kako je već dockan, a i atletika će brzo na male ekrane, odlučim da malo provrtim grebalicu. Zamijenim remen, očistim iglu i krenem - bum, tras!!! Ma koje mijenjanje, prodaja ili slično. Gramofon jednostavno ima draž kakvu nema ni jedna druga audiofilska naprava, sem možda magnetofon. A ono crno s rupom u sredini je Eric Dolphy i dupli album "Status" u izdanju Prestige iz 1977. godine. Moj primjerak je mono verzija, talijansko izdanje edicije "Jazz e' bello" iz iste godine:
Album je kompilacija snimaka iz Five Spot kafića 1961., nastupa u Kopenhagenu 1960. i nešto snimaka iz Van Gelderova studija, također iz 1960. Genije svira s vrhunskom ekipom (što se sve da isčitati s interpleta). Obožavam ga. Stvarno nema smisla trošiti riječi, jer se riječima ova glazba ne da opisati...
Vi ne možete objavljivati nove teme Vi ne možete odgovarati na teme Vi ne možete brisati Vaše poruke Vi ne možete editirati svoje poruke Vi ne možete dodati anketu Vi ne možete glasati u anketi
Opcije teme
Opcije posta
Pohvala (0)
Brico napisao:
