Sad nešto delikatno. Prva ljubav se nikada ne zaboravlja, a moja prva ljubav, što se basista tiče, uvijek je bio Jaco Pastorius. I kolikogod on loših momenata imao, kolikogod loših albuma izdao opet i uvijek ostaje onaj prvi ...
Elem, John Francis Anthony "Jaco" Pastorius III je nakon razlaza s Weather Reportom, odnosmo s Joe Zawinulom, malo svaštario, puno se drogirao i pio, mlatio se po barovima... Sjećamo se svi one legendarne rečenice koju je izgovorio Zawinulu: Ja sam John Francis Pastorius III. Najveći sam basista na svijetu. Naravno, bio je otjeran sa seta, ali je Joe ipak od njega tražio demo snimke. Ovaj mu je poslao prvi miks svoga prvoga albuma, koji je Joe izgadio ali ipak zaključio da ovaj ima potrebne vještine te da bi mogao zasvirati s Weather Reportom. To se i dogodilo na albumu "Black Market" na kojemu je Alphonso Johnson bio na izlaznim vratima a Jaco jurišao na mjesto basiste najvećeg električnog jazz benda svih vremena. I nije tu bilo milosti jer je Jaco bio toliko superioran da mu nitko, ali zaista nitko, nije bio ravan. Ali ... Primjećujete li da svaki od naših junaka ima jedno ali?
Joe Zawinul nikada nije trpio njegovu sklonost drozi i piću i to mu je uvijek i otvoreno pokazivao. Osobito što se ta njegova sklonost, u kombinaciji s nestabilnim mentalnim ponašanjem, sve više ispoljavala kako je vrijeme prolazilo. Pazite sad, ovo je moje mišljenje i nije podložno raspravi, Jaco je jedino SVIRAO u Weather Reportu, koji je bio najveći dok je Jaco svirao s njima.
Ostali basisti u WR nakon Jaca bili su naprosto njegovi klonovi,više ili manje uspješni, a i Jaco je nakon WR odrađivao samo gaže. Nije upitna njegova sposobnost sviranja, upitan je njegov mentalni sklop, gdje više nije smogao snage za ikakvu inovaciju koju je iscrpio svirajući s, danas već znanim, hodajućim bogovima.
Jedna takva gaža je i ova: Jaco Pastorius "Live in Italy", snimljena u ožujku 1986. godine, dakle osamnaest mjeseci prije Jacove nesretne smrti:
Udružio se Jaco s Bireli Lagreneom na gitari i austrijskim bubnjarom Thomasom Boroczom. Sve je to tehnički odrađeno kako se i očekuje od ovih svirača, osobito od Jaca i Birelija, ali ... gaža je gaža. Unatoč svemu, ne moram napominjati da imam SVE izdano pod imenom Weather Report i Jaco Pastorius. Ipak je prva ljubav ona koja se pamti.
Eto me ... Kad već spikam o Jacu, da spomenem jedan od podcijenjenih ali ujedno i vrhunskih albuma Weather Reporta. Daklem, na jučerašnji dan, 29. lipnja 1980. - prije 40 godina i jednog dana - u studiju Complex u Los Angelesu snimljen je album "Night Passage":
O njemu sam, kao i o skoro svim albumima Weather Reporta već davno govorio. Razlog opetovanog spominjanja je svirka Pastoriusa općenito, a naročito na numeri "Port of Entry" Wayne Shortera. Tu basista benda šizofreno izvodi svoj solo, a nakon toga i bas dionicu koja je nemjerljiva normalnom umu. Često ju je Jaco citirao ili parafrazirao ali nikada tako moćno. Tu se jasno vidi zašto je čovjek bio (i ostao) najbolji, unatoč trudu sve sile kasnijih basista da mu oduzmu posve zasluženu krunu...
U ovoj dionici Jaco ispoljava svoj mentalni sklop kroz prste i naravno svoj racio, ako se tako može reći. Zanimljivo je napomenuti da je oko 250 sretnika nazočilo snimanju dijela albuma, što se u pozadini ove pjesme i čuje ...
Pa ajmo i mi čuti što je to tako čudesno kod Pastoriusa:
PS. Neću više o njemu i njima, ali ovo je bio prijeko potreban predah od jazz klasike.
PMS. Ovo je prilog tomu da je Jaco SVIRAO jedino s Weather Reportom ...
napominjem, nisam u jazzu, makar sam stjecajem okolnosti slušao nešto malo od weather reporta (odlični su i što reći). ali mi je nešto drugačiji dojam te pjesme: prije sola ovo mi je vrhunski, čujem neku kompleksnu strukturu utkanu u melodiju i u svirku. a onda kreće solo, i tu mi jaco točno tako i zvuči: kao solist odvojen od ostatka benda, kojeg bend pokušava pratiiti ali sve što uspjevaju je stopiti svoju vlastitu svirku, i što imamo: ne band, nego jaco i bend
ilitiga, zvuči mi da tu jaco pokušava biti veći od banda, i počinje masturbirati na instrumentu koliko ide, jer se, eto, može. ali koliko god bio dobar, ne može biti veći od banda, jer je band kao cjelina veći od njega. rekao bih da se čak i u svirci naziru problematični odnosi jaca i banda, jer jaco ne svira kao dio banda koliko za samog sebe. ili bar to meni tako zvuči
no dobro, to je samo mišljenje, kako reće clint eastwood o mišljenjima...
Vi ne možete objavljivati nove teme Vi ne možete odgovarati na teme Vi ne možete brisati Vaše poruke Vi ne možete editirati svoje poruke Vi ne možete dodati anketu Vi ne možete glasati u anketi
Opcije teme
Opcije posta
Pohvala (0)
nino napisao:
