Svatko tko sebe smatra audiofilom bi trebao bar jedanput otići slušati glazbu u ovaj studio. Naravno, ako već nije bio u nekom sličnom.

Došao sam na koncert s kćerkom u nadi da će čuti i doživjeti instrumente koje baš ne nalazi u dječijim kazalištima i predstavama. Pomislio sam, ako izdrži 10-ak minuta, bit će super! Međutim, izdržala je prve dvije kompozicije (jedno 25-30 minuta

) i ako uzmemo u obzir da onakvo glazbeno štivo neće progutati bez žvakanja čak ni Davor Hrvoj u prvome redu, gdje će djevojčica od 5 godina. No dopalo joj se, veli da joj je jazz baš super.
Point is... da je kojim slučajem studio akustički loš, vjerujem da bismo od buke izjurili već nakon dvije minute. Ne zaboravimo da se ovdje radilo o big bandu u kontekstu avangardnog jazza. Ovakvu glazbu, od katastrofe zaista može dijeliti loša dvorana. Međutim, zvukovi se u ovom studiju odlično razaznaju. Niti jedan instrument ne strši i sve zajedno djeluje vrlo homogeno.
Točno znaš zatvorenih očiju kad svira truba, a kad trombon... kad tenor saksofon, a kad saksofon... kad jedna truba, a kad druga, itd...
S audifilske strane - melem za uši. S glazbene strane - tko voli, nek izvoli. Bez obzira što nisam ostao do kraja svirke (što mi je žao), prilično sam siguran da su neki izašli sa šljivama na mozgu od ovakve glazbe.
Po povratku sam uključio radio (HR2) u automobilu na kojem je bio direktan prijenos iz dvorane Bajsić. Neću previše o usporedbi, samo ću spomenuti da se na radiju vokal čuo sasvim drukčije i bio je puno izraženiji. Izgleda da je tu tonac odradio svoj dio posla.
Kako god, nadam se da će nas Joby pravovremeno obavijestiti o novom koncertu, a ja bih pozvao sve zainteresirane (audiofile) da otiđu svakako
poslušati studio.
Lako ćemo za glazbu.