Hi-Fi

pretraga  


PMC OB1 - Audiofil - feel the sound - Monitorski zvučnik

PMC OB1

Šejtan


U gostima mi je proteklih nekoliko tjedana bio jedan vrlo zanimljiv zvučnik. Model OB1 britanske firme PMC, poznatije u profesionalnom audio svijetu, u kojem već niz godina proizvodi i distribuira monitorske zvučnike. Pred par godina, točnije 2003-e, ovaj model, dobio je prestižnu titulu britanskih audiofila kao najmuzikalniji flourstander u Vel. Britaniji te godine.Al' tko još vjeruje Britancima...Indijci sigurno ne, imaju nekih zanimljivih iskustava s njima, Pakistanci još i manje, Irci da ne govorim, a u zadnje vrijeme i Iračani su stali u red nepovjerljivih...blago rečeno... Rekoh, najbolje da ja to isprobam sam, rekoh...i prevarih se, joooooj grdo, grdo se prevarih.

Zvučnici su mi došli dostavnom službom, a kako su po specifikacijama teški skoro 22kg svaki, pozvah frenda Mehu iz (okolice) Bihaća, a koji je na "stalnom" privremenom radu u Zadru, da mi pomogne donijeti ih na peti kat. Nosi Mehaga kutiju, vjerojatno u tom momentu razmišlja "ma šta mi je ovo trebalo" i priupitkuje polako, a šta ti je bolan ovo unutra?
-Vidjećeš kad ga raspakiram.
I raspakirasmo ga, pa kako to već obično ide, kartonsku kutiju sam otvorio sa pogrešne strane, i dok smo ga okretali da izađe van iz kutije, proklizao je (nismo na vrijeme skužili da ima još jedna kartonska kutija unutra) i pao Mehi na lijevu nogu! "Uf, bolan, pa to je neki šejtan (vrag) unutra, da mu je...m sve po spisku, učepi mi nogu, kako ću sutra na poso?"Kad sam postavio zvučnike, Meho ih je malo "ispod" oka mjerkao, pijucka (zasluženu) pivicu i sve mu na licu stoji neki grč kao da hoće nešto pitati, a ne usuđuje se. Pitam ga što ga muči, ma, veli on, fini su ti ovi šejtani al' kol'ko to košta? Rekoh mu, a on iskolačio oči, malo se počešo po onih par dlaka što mu je ostalo na tjemenu i kaže: "Ma bježi bolan, za te pare ja u Bihaću kupim kućicu i još mi ostane za kafane....odo ja, ajd' zdravo, ti nisi normalan, i nemoj me više zvat radi tih pi....ja".
Vidim naljutio se, rekoh, čekaj malo, sjedi dok uključim pojačalo, pa da poslušamo malo onu tvoju, kako se ono zove, Hanku. Kad spomenuh omiljenu mu pjevačicu, malo se smirio, sjeo, potegnuo dobar cug pivice i veli, ajde šibaj to...I tako, neočekivano, ovaj moj test OB1 zvučnika započe Bosnom ponosnom. Sjedi tako Meho, sluša sevdalinke, pijucka tko zna koju pivicu po redu, i nekako mu se ne ustaje iz naslonjača...

Slušni test
I dok Mehu pjesme bacaju u sevdah pa pjevuši lagano i zanosno vrti glavom, ja razmišljam o tome kako zvučnik vrlo autentično donosi zvuk harmonike i tamburice, defa. Fokus pjevačice u sredini pozornice ostaje bez obzira gdje se nalazio slušatelj, sama zvučna slika je toliko jasna i definirana,čini se da je možeš rukom uhvatiti, mnoštvo detalja i sve one sitne greške kod usnimavanja materijala, poput odmicanja mikrofona, isključivanja banana plugova iz gitara koje se ne koriste, otvaranja vrata i sl. mogu se lijepo čuti, nisam dosad ni znao koliko takvi materijali mogu biti zabavni.
Drugi dan sam se malo igrao sa razmještanjem zvučnika po boravku, ovdje se OB1 pokazao kao bolji od svoje mlađe braće TB2 i FB1, naime, nije toliko zahtjevan, može biti skoro u samom kutu, gotovo da mu i ne smeta. Kao i kod većine samostojećih zvučnika i ovdje vrijedi pravilo istostraničnog trokuta, dužina stranice kod OB1 bi dobro bilo da je između 2,5 i 3 m.

Kad se jednom zvučnici namjeste i kad se sjedne u tkzv. sweet spot, pozornica koju su u stanju rekreirati ograničena je samo snimljenim materijalom. OB1 se voli "oduprijeti" o pod, i ako ga se ne postavi na šiljke bas će se jednim djelom "utopiti" u parket pa se može dobiti tkzv. fading efekt (iščezavanja) basa, to je i jedna od karakteristika transmisijskih kutija, stvar je dosta bezazlena i jednostavno se rješava postavljanjem šiljaka i podloški koji će znatno ublažiti i smanjiti prijenos vibracija na pod. Ovo je važno kod materijala koji imaju usnimljene jako niske tonove napr 25-30 Hz (Patricia Barber napr.)
Kad sam u player ubacio cd od Paca de Lucie, odmah je bilo jasno da zvučnici nemaju nikakvih problema sa brzinom odziva bez obzira koliko zahtjevan materijal bio, Paco je temperamentan i brz gitarista i na ovakvim zvučnicima je užitak čuti sve te njegove bravure korektno reproducirane sa svakim tonom bez da se stapaju (što nije rijedak slučaj i kod boljih zvučnika).
Pat Metheny je jazz gitarista koji nasuprot Pacu, ima nježniji i emotivniji pristup, svira uglavnom na bariton gitari i kod njegovih izvedbi emocije i muzikalnost trebaju doći u prvi plan, ni ovdje zvučnici nemaju problema.
Mark Knopfler i njegov samostalni album Sailing to Philadelphia zvuče naprosto fantastično na ovim zvučnicima, čvrsto ufokusirana gitara i lagano "out of fase" usnimljena usna harmonika u pjesmi Balony again, dočarava trodimenzionalnu sliku i smješta slušatelja u centar pozornice dok Knopflerov glas prožima, odlična tehnika i super doživljaj. Među najzanimljivijim gitarističkim događajima u zadnje vrijeme držim koncert
Stefanovski-Tadić-Spassov, odnosno njihova promocija novog cd-a pod nazivom Treta Majka. Obzirom da sam bio i na koncertu, dosta sam vremena proveo preslušavajući spomenuti cd u potrazi za zvučnim razlikama od koncerta. Naravno da zvučnici ne mogu prenijeti cjelokupnu atmosferu i onaj pozitivni naboj koji stvaraju sami izvođači potaknuti pljeskom publike, ali u kućnoj atmosferi možemo "pokupiti" više detalja i nekako se lakše "ufurati" u glazbu, nema smetnje sa strane, nismo opterećeni svjetlosnim efektima, sami
biramo vrijeme slušanja i intezitet glasnoće. Na kraju sam (mudro) zaključio da treba i otići na koncert zbog doživljaja i atmosfere, ali da je doma kudikamo "bolja" glazba sama, naravno ako je oprema adekvatna.
OB1 odrađuje izvrsno onaj zvuk koji proizvodi Spassov-ljev kaval, a riječ je o vrlo zanimljivom instrumentu koji može oponašati i zvuk pastirske frule, panove frule, flaute, pa čak i zavijanje vuka u planini.
Test zvučnika sa klasičnim repertoarom sam započeo sa Los Angeles Philharmonic orkestrom pod ravnanjem Ericha Leinsdorfa, snimak Wagnerovog Gotterdammerunga, Siegfried-ov sprovod, dosta "teško" glazbeno djelo sa dosta obrata, promjena ritma i tempa i sa valjda najtužnijom temom u glazbenom svijetu, potrebni su jako dobri zvučnici za takav materijal da mogu svi oni filigranski potezi gudalom doći do izražaja, OB1 se i ovdje pokazuje u izuzetnom svjetlu, pozornica je golema, duhači i gudači savršeno
odrađeni, čuje se i pomak papira na stalcima, ne promiče ni zvonjava triangla bez obzira na dinamiku gudača, zvučnik odrađuje i velike timpane autentično kao i udarac bubnja i zvon činele, to je još jedna odlika koja krasi samo vrhunske zvučnike.
Mozartov Requiem (Bečka filharmonija) vrlo često koristim kod testova bilo koje komponente a naročito zvučnika uglavnom zbog izvrsnog zbora koji, da bi dobro zazvučao, zahtjeva vrhunsku opremu, ako neka komponenta imalo zaostaje kvalitetom jednostavno nema dovoljno "zraka" ni među instrumentima u orkestru ni među pjevačima zbora, pozornica se sužava i jednostavno nije
"pravi" doživljaj. OB1 je tu, "svoj na svome", stageing je vrhunski, instrumenti se lako lociraju, dinamika je odrađena bez greške, nema traga nikakvoj distorziji kad orkestar uđe u krešendo, duhači su zvonki, jasni, čisti, gotovo savršeno, ovdje do izražaja dolazi vrlo kvalitetna sama izrada zvučnika koja smanjuje koloracije a samim tim i distorzije zvuka na minimum.
Audiofilsko pravilo je da svaki zvučnik, bez obzira na cijenu i kvalitetu, ima makar minimalnih koloracija, dakle, nema zvučnika koji ne kolorira, OB1 je zasigurno zvučnik koji je vrlo blizu hifističkom utopijskom snu, zvučniku bez koloracija. Od svih zvučnika koje sam poslušao, a bilo je tu puno razvikanijih i skupljih, ovaj PMC-ov uradak se najbolje nosi s tim problemom.
Luciana Pavarottija, najvjerojatnije zbog specifičnog načina izvedbe opernog i inog repertoara klasične glazbe, a dijelom i poradi vrlo "zanimljivog" pristupa belcantu, u opernim krugovima zovu još i Paesano (seljačina), nama dalmatincima je taj način izvedbe (valjda zbog višestoljetnog utjecaja Venecije) nekako blizak i razumljiv, pa vrlo rado preslušavam njegove arije, imam nekoliko vrlo dobrih snimaka uživo iz raznih opernih kuća po Italiji uglavnom, i sve redom ih je Paesano "zasolio" svojim specifičnim začinom bar malo, kod zvučnika volim kad primjetim taj fini moment kad ga Luciano malo "zavrne", s OB1 gotovo da se može naslutit' smješak na Pavarottijevom licu dok to radi.
Tomaso Albinoni (1671-1750) poznati majstor kamerne glazbe uglavnom je poznat po naširoko eksploatiranom Adagiu u g-molu (Giazotto), nešto manje po prekrasnim koncertima i simfonijama za obou i čembalo. Kad sam čuo kako ta oboa zvuči na OB1, pomislio sam da su autori po tom instrumentu i nazvali zvučnik, to je najbolje reproducirani zvuk oboe koji sam do sad čuo, ako imate kakvu prigodu, ovo svakako morate čuti, impresionirajuće...
Dugo sam razmišljao što od jazz materijala da upotrijebim za ovaj test, na kraju sam skužio da što god da stavim od jazza zvuči odlično, negdje u ladicama sam pronašao jedan stari cd od saksofoniste Wolfganga Puschniga, album se zove Chants (Quinton label) i super je, ima nekih zanimljivo usnimljenih bas dionica i bubnjeva, na par mjesta se pored saxa, trube i trombona čuje i krilnica (flighorn), e to treba raspoznati, plaćam pivicu tko uspije iz prve...
Truba Dalea Thompsona u orkestru Glenna Millera na OB1 zvuči fenomenalno, još od slušanja Dali Euphonie nisam čuo tako dobru trubu, Euphonia sa svojim ribbonskim visokotoncem reproducira zvonkost trube uz pravilan timbar i tonalnu korektnost koja "razgaljuje dušu" a bez da "para uši", OB1 to čini gotovo identično a nema tako skupi visokotonac, jako dobro, ovdje zvučnik naprosto briljira.
Ženske vokale OB1 također odrađuje perfektno, imam jedan Focalov testni cd koji naprosto izvrsno zvuči na OB1, ovaj put sam preskočio Noru i izvadio iz stalka jedan cd od Diane Krall koji smatram jednim od njenih boljih, Love Scenes, besprijekorno odrađeno. Eva Cassidy je pjevačica koju osobito cijenim, neke njene obrade poput "Fields of gold" su svojevrsna referenca, na ovom zvučniku vrlo prirodno i "živo" zvuči.Tko voli meksičku glazbu, trubu, gitaru i marijače, nikako ne smije propustiti pogledati film Frida, kojem glazbu potpisuje Elliot Goldenthal, vjerujte, nije bez razloga pobrao brojne nagrade (među kojima je i Oscar) za najbolju glazbu, koja fantastično prati film nabijen emocijama, pored navedene gitare, cd sa soundtrackom iz filma je prepun odlično usnimljenih akustičnih instrumenata poput male meksičke gitare vihuele, meksičke bas gitare guitarrona, meksičke harfe, accordiona, marimbe itd. Prava poslastica za isprobat jedan zvučnik.
Floydovi, Straitsi i Deep Purple su mi nekako nezaobilazni kod isprobavanja bilo koje audio komponente, što zbog bezvremenske glazbe, što zbog zanimljivog materijala a ponajviše zbog evociranja uspomena na mladalačke dane, eh...kako nam je lipo bilo...
Ovog puta sam, uz navedene, ubacio i cd od (isto tako prastarih) Tangerine Dreama, čisto da vidim kako će stari elektroničari zazvučati na OB1, i nemam primjedbi, zvuk je prostran, trodimenzionalan, relaksirajući...
Starog sijedog bradatog kauboja Kennya Rogersa sam ostavio za kraj, nije to neki posebno težak i zanimljiv materijal, OB1 se s tim nosi ko od šale, ali ima nešto u tom Kenovom glasu koji ako ga zvučnik dobro ne isfokusira može malo odstupit' sa pozornice i preselit' se na zvučnike što nije dobro, imam nekoliko njegovih albuma koji su solidno isproducirani i snimljeni, ali imam i par koji su blago rečeno loše snimljeni i kod njih je ovaj gore opisani efekt još izraženiji, a na zvučniku volim čut' te artefakte, zapravo ne volim zvučnike koji to zamagljuju i skrivaju, OB1 ima izražen GIGO (garbage-in, garbage-out) efekt, čut' ćete sve, ama baš sve, bez imalo uljepšavanja...

Dan po dan, puno fine glazbe, puno ponovnih otkrivanja starih cd-ova i (dosad) nepoznatih detalja na njima, zvučnik mi se vrlo svidio, premda ja i nisam ljubitelj analitičkih monitorskih osobina i preveč detalja, zna mi takav visokovjeran zvuk već nakon pola sata dodijati i glava me krene pomalo boluckat', ali ovaj "šejtan" kao da je to na neku čudnu foru nadvladao, uspijeva mu biti istovremeno dovoljno precizan i hifistički striktan da bi zadovoljio i probirljive analitičare, a na drugu stranu vrlo muzikalan i nenametljivo prirodan za dugotrajno slušanje. Upravo to ga svrstava među "rijetke zvjerke" i plasira poprilično visoko na listu mojih želja...

Sretoh Mehu nekidan, pita jel' još kod tebe onaj šejtan?
- Nije, rekoh, a što pitaš, svidio ti se zvuk?
Ma ne da mi se svidio, već mi neće van glave, evo i sad ko da gledam Hanku upravo ovdje predamnom, ne pomaže mi ni pivuša ni ona rakija brlja, znaš bolan, razmišljo sam nešta, jes' da je skup onaj šejtan al je i merak, a i ćeif je ćeif moj jarane...evo...ja da imam nekih para, a što nemam, ja bi to uzo stoposto...
Tako zbori Mehaga, i ode lagano svojim putem, u džepu mu pljoska, na (proćelavoj) glavi francuska kapica, u glavi Hanka i jednostavna Nietche-ova filozofija -što me ne ubije čini me jačim.
Al', lako meni za Mehu...nego, kako da se ja riješim tog šejtana?

Obilježja

Izgled:
Minimalistički jednostavan dizajn, meni osobno nije naročito lijep, ali nije ni ružan, lako se uklapa u bilo koji prostor, zvučnik ne plijeni pažnju pogleda poput SF Cremone, B&W Nautilusa ili nekog Ushera, ali zato i ne odvlači ponekad prijeko potrebnu koncentraciju kod slušanja zahtjevnog glazbenog materijala.

Prednosti:
Hifistički pristup,izrazito vjeran zvuk, čist i jasan, melodioznost, koherentnost, izvrstan timbar instrumenata, transparencija, detalji, ženski vokali, odlična izrada, kompaktna i dobro umrtvljena kutija, izvrsno odabrana i za ovu transmisijsku kutiju posebno prilagođena Linkwitz-Riley 24 dB po oktavi skretnica omogućava fini glatko odrađeni tonalni balans po cijelom spektru vrlo precizno i točno, nije zahtjevan za smještaj, vrlo dobar bas brz i fino definiran ide poprilično duboko, izvrsno srednjetonsko područje, ekstremno niska razina koloracija, vrlo dobra rekonstrukcija pozornice po svim dimenzijama, dinamika odlična, tranzijenti vrhunski odrađeni...

Mane:
Vrlo ujednačen, izvrsno osmišljen i kvalitetno napravljen zvučnik praktično skoro da i nema mana, ali ipak, pošto baš nitko i baš ništa na ovom svijetu (i malo šire) nije bez mane, a ako želim biti ekstremno strog i zaista krajnje cjepidlačiti, mogao bih mu predbaciti ovo:

Potrebna jaka amplifikacija, da da, znam da ovom rečenicom automatski upadam u stereotip i šablon, ali jednostavno to mi je prvi nametnuti dojam jer zvučnik se zapravo da prostite "zafrkava" sa slabim pojačalima. Poput moćnog mustanga, snažnog i zrelog, kojeg pokušava ukrotiti nejaka i neiskusna ruka, on jednostavno zabušava i (sa prijezirom) otima se kontroli. Kad sam ga prvi put priključio na Krella, odvrnuo sam lagano pot na pojačalu i ... praktično ništa se nije dogodilo, iz daljine se čuo kao neki slabašan zvuk, koji
naznačava samo da je sve spojeno, ali to nije to, tek kad sam pošteno zakrenuo pot OB1 je prosvirao i zapjevao...mogu samo mislit' kako se Krellac iznenadio, dosad se igrao mačke i miša sa mojim Dali New Suite 2.8 zvučnicima i vrtio ih oko (malog) prsta, a s ovim "šejtanom" se treba oznojit, i to pošteno, pa da zasvira kako treba. Na kraju mu je ipak Krellac objasnio tko je gazda, propisno se oznojio i zagrijao ali je i zvučnik svirao...hehe, beba Krell je beba, ali 200 W po kanalu je 200 W, ma koliko mi šutjeli o tome...
Eto, zato sam napisao onu gornju rečenicu...

No, idemo dalje sa "picajzliranjem"...

Bas ponekad zna biti malo "suh" može pomoći smještaj bliže zidu ili kutevima, nakon što sam zvučnik smjestio na šiljke i našao dobar položaj bas je dobio na definiciji i na ataku.

Neznatno svijetao u srednjetonskom i visokotonskom području, moglo bi ponekad zasmetat kod nekih specifičnih glazbenih materijala, poput "živčane" gitare Steve Vai-a, koji je u ekstremno dinamički i tranzijentno zahtjevnim usnimljenim materijalima napr. stvar "Bangkok" bio prozivan kao "speaker-destroyer".

Bolje se snalazi u srednjim i većim sobama.

Najdublji bas u području deklariranih 22 hz nije baš najčistiji, plaćen danak težnji konstruktora za što većim pokrivenim spektrom, malo pretjerane ambicije, na većini sustava ovo se neće niti primjetiti, ali ovo je vjerojatno razlogom što su konstruktori malo promjenili shemu trosistemca kod većih IB1 i IB2 kutija i uvalili Bolt-ove ogromne bas jedinice u kutiju pa je IB2 pravi bas-razvaljivač, no, to ima i svoju cijenu naravno...

Ukupni dojam

Jedna od najljepših i za ostavljeni dojam najvažnijih osobina, je ta, da je ovaj zvučnik izvrsnim i do bola vjernim hifističkim obilježjima, dodao i jednu laganu melodioznu notu, poput onog tajnog začina majstora kuhara koji vrhunska jela pretvara u umjetnička remek djela čiji okus godinama poslije ostaje u ustima i u sjećanju. Kod zvučnika ova osobina daje zvučnom materijalu toliko traženu prirodnost, izuzetno su rijetki zvučnici koji se tome približe.

Upozorenje, ako vam je stalo do mirnog života i bračne sreće nemojte nipošto donijet' ove zvučnike doma na slušanje....što...ne vjerujete?...dobro, al' nemojte poslije reć' da vas nisam upozorio...


Testna elektronika:

Cd player: Rega Jupiter
Integrirano pojačalo: Krell KAV 400xi, Vecteur I 6.2
Interkonekti: Soundstring, DIY posrebreni bakar
Zvučnički kabel: Soundstring, Kimber 8TC


Korišteni glazbeni materijali:

Paco de Lucia, Anthologia
Pat Metheny, One quiet night
Stefanovski, Tadić, Spassov, Treta Majka
Wagner,Gotterdammerung, Siegfried-ov pogreb
Mozart, Requiem
Albinoni, Koncert za obou, Op.9 st.2 Adagio
Luciano Pavarotti
Wolfgang Puschnig, Chants
Glenn Miller Orchestra
JM Lab test cd
Diana Krall, Love Scenes
Patricia Barber, Modern Cool
Soundtrack iz filma Frida
Kenny Rogers
Eva Cassidy
Steve Vai, Anthology
Tangerine Dream
Pink Floyd, Wish you were here
Deep Purple
Mark Knopfler, Saling to Philadelphia
Dire Straits



INFO BOX

Proizvođač: PMC
Model: OB1
Cijena: 29 900 kn

Tehnički podaci:
Trosistemska transmisijska kutija
Dimenzije: 1025 x 200 x 325 (vxšxd)
Masa: 21,5 kg
Frekventni opseg: 22Hz-25kHz
Efektivna dužina transmisije: 3,3 m
Osjetljivost: 87 dB 1W/1m
Rezne frekvencije: 380Hz i 3,8 kHz
Skretnica: 24 dB/Okt, Linkwitz-Riley
Impedanca: 6 ohma, nominalna
Preporučena snaga pojačala: do 300 W
Drajveri: Vifa u suradnji sa PMC
Visokotonac: 27 mm, meka kupola, hlađen ferofluidom
Srednjetonac: 75 mm
Bas: 170 mm

Ustupio:
AUDIO DREAM
Tel : 01/2981-126
www.audiodream.hr

 



NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Predstavite se
- Pozdrav
Forum: Audio komponente
- Dobre SH prilike
Forum: Uradi sam
- DIJELOVI: TREBA MI...
Forum: Dodatni pribor
- Kriogenizacija lampi i ostalih komponenti
Forum: Prostorna akustika
- Apparatus Room
Forum: CD i ostali mediji
- Video klub
Forum: Audiofil.net klub
- Klub 28.10.2017 Wilson Audio Yvette premijera
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?

UPRAVO SE ČITA


Harbeth ES7-3
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučničke kutije
napisao: Nenad Grakalić
RobertoShop 2012 - Avalon ISIS
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Prezentacija, Reportaža
napisao: žac Foto: Jadranko, žac
Boston Acoustics A 25
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: žac
Harmonic Technology Magic Link 2
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Interkonekcijski kabel
napisao: Nenad Grakalić
Teac CD-3000
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: CD/SACD + DAC kombinacija
napisao: žac

POSLJEDNJE NOVOSTI


Technics ponovo u Hrvatskoj !
Paradigm Persona 9H
ifi Nano iOne USB
ifi Nano iDSD LE