Hi-Fi

pretraga  


Unison Research Unico Secondo - Audiofil - feel the sound - Integrirano hibridno pojačalo

Unison Research Unico Secondo

High-end Pepeljuga


Mnoge bi tvrtke, pa i one najpoznatije, na sva zvona udarile vijest da imaju pojačalo poput Unico Secondoa i s pravom ga na sva usta hvalila kao nešto posebno u svojoj klasi. No, pogledate li na web stranicu Unison Researcha, jedne od najznačajnijih i najstarijih talijanskih audiomanufaktura, jedva ćete naći i sam spomen postojanja Unico Secondo integriranog pojačala. Donedavno ga na stranici nije ni bilo - dok je već u audiočasopisima diljem svijeta pojačalo ubiralo lovorike i prva mjesta u usporednom srazu s takmacima, u vlastitoj kući prema njemu su se ponašali kao prema Pepeljuzi. Otvorite li stranicu na kojoj se nalazi Unico Secondo integrirano pojačalo, sve što ćete o njemu naći je ono što su o njemu napisali drugi. Tehničkih podataka nema, Korisničkog priručnika nema, izbora fotografija - nema… Maćehinski, nema što! O profesionalnosti da se i ne govori…



Vrsni hibrid
Redovitim posjetiteljima ove stranice, tvrtka Unison Research ni njegova gama hibridnih pojačala Unico nisu nepoznati. I o pojačalima i o tvrtki već je ovdje bilo pisano. Vrijedi ipak podsjetiti da je trvrtka Unison Research svjetsku slavu i prepoznatljivost stekla svojim jedinstveno dizajniranim i osobito zvučećim cijevnim uređajima. Tek kasnije su u program uvrstili seriju Unico, čiji naziv slikovito ilustrira kakvi se uređaji u njoj nalaze. Radi se hibridnim uređajima, uređajima u kojima su združeni (otuda "unico") naoko nezdruživi elektronički elementi - tranzistori i cijevi. Najnovije pojačalo u seriji nosi ime Secondo (II), a i u njegovom imenu ima stanovite simbolike - Secondo je plod nastavka rada na izvornim pojačalima na čijem je temelju nastalo, modelima Unico i Unico SE. Radi se po tehnički puno naprednijem uređaju, bolje opremljenom i cijenom vrlo pristupačnom.
(Službene) tehničke podatke/osobine i radni ustroj pojačala do trenutka pisanja testa nismo uspjeli doznati. U dostupnim izvorima stoji da se radi o pojačalu koje je dimenzijama veće od prethodnika, da razvija 100 W po kanalu i da je potpuno balansirano (balansirani ulazni priključak na stražnjoj strani ne mora biti automatski dokaz da je tomu tako!). Secondo zamijenjuje izvorni model Unico (2 x 80 W) kojem je izgledom sasvim istovjetan, iako u nešto većem kućištu (što nedvojbeno ima veze s većom snagom Secondoa). Vrlo je vjerojatno i da je ustroj prethodnika i nasljednika isti - čisti triodni ulazni stupanj (s dvije ECC82 cijevi) i MOSFET izlazni stupanj (dinamičke klase A, simetričan) s dva tranzistora po kanalu. Isto tako, u Unisonu se vjerojatno nisu odrekli upotrebe vrhunskih mrežnih transformatora koje izrađuju u vlastitoj tvornici i koji su dio ozbiljno rješenog napajačkog sklopa u kojem je obično obilna postava elektrolitskih kondenzatora koji osiguravaju veliki headroom pojačala (što se itekako osjetilo u zvuku sustava sa Secondom u njemu).

Hladnjaci na koje su u Unicou bili pričvršćeni MOSFET-ovi bili su vrlo masivni (preko 1 kg), a ovdje bi, sljedom očekivane logike, trebali biti barem istovjetni, ako ne i masivniji. Izlazni tranzistori ne štite se samo od pregrijavanja već i od prepobude, no potonje se ne obavlja mehanički već automatskim elektroničkim sklopom koji monitorira rad tranzistora i isključuje poječalo kad ga se nepropisnom uporabom dovede u opasnu zonu. Potenciometar za glasnoću kao i birač ulaznih priključaka su vrhunski i vrlo izdržljivi, tako da će pouzdano raditi dugi niz godina. Konstrukcija pojačaja je vrlo robustna pa je uređaj u cjelini otporan na potresanje i vibracije koje bi mogle štetno djelovati na audiosignal. Usprkos robustnosti, pojačalo dobro izgleda. Ne radi se baš o oglednom primjerku znamenitog elegantnog talijanskog dizajna, ali daleko od toga da pojačalo ne izgleda šarmantno i zgodno.
Sudeći po izgledu stražnje ploče Secondo integrirca, sasvim je izvjesno da i kod njega postoji mogućnost ugradnje MM/MC fono sklopa s ozbiljnom pasivnom RIAA ekvalizacijom, kao što je to bilo i kod Unico modela. Na stražnjoj ploči su još i RCA ulazno/izlazni priključci, među kojima u i "Monitor" (za slušanje zvuka koji se snima) i "Subwoofer (izlazni priključak iz predpojačala), kao i dva para kvalitetnih zvučničkih priključaka. Naravno, tu je i jednostavni daljinski upravljač u prepoznatljivom drvenom kućištu.


Neshvatljiva samozatajnost
Mnoga hibridno ustrojena pojačala s kojima smo imali iskustva zvučala su - hibridno. Naime, u njihovom zvuku se moglo osjetiti da je plod združivanja dvaju bitno drugačijih sastojaka jer nije djelovao dovoljno integrirano i koherentno, već su se u zvuku mogli uočiti uplivi bilo cijevi, bilo tranzistora. Unico hibridi s kojima smo imali iskustva, a takav je i Secondo, zvuče kao iznimno homogena cjelina u kojoj nije moguće razlučiti elemente koji bi ukazivali na heterogenost uređaja koji "proizvodi" zvuk. Homogenost je uočljiva osobina zvuka ovog pojačala i kad se krene analizirati njegov frekvencijski spektar. Zvuk je djelovao toliko kompaktno, da se u njemu nije moglo (niti je za to bili ikakve potrebe!) "uprijeti prstom" na bilo koji dio frekvencijskog spektra. Je, srednji se dio spektra sasvim blago isticao svojom pjevnošću i tečnošću, ali nije privlačio pozornost istaknutošću ili kojom lošijom osobinom. I ne samo to, ujednačenost se osjećala i u općem tonskom koloritu zvuka koji nije bio sasvim neutralan u čistunskom poimanju tog pojma, ali bilo koju vrstu ili tip koloracije nije bilo moguće uočiti. To dokazuje da su cijevi i tranzistiori spregnuti u nerazdvojnu tehničku cjelinu i da se sjajno "pokrivaju" u radu. Treba li tjerati mak na konac, a mi audiofili to volimo, onda nećemo pogriještiti proglasimo li zvuk Secondo integrirca toplije intoniranim. Međutim, bez uobičajenih posljedica po zvuk koje su uočljive kod "klasično toplo" zvučećih uređaja (baršunasti srednjotonski opseg, "podebljani" bas), iako najviši tonovi nisu baš prštali otvorenošću i bistrinom. Unatoč tomu, detalji su se vrlo dobro ocrtavali na prilično tamnoj podlozi - a tamna podloga nije baš uvijek jača strana uređaja koji u sebi sadrže cijevi, pa makar one bile i niskošumne kao dvostruke triode u linijskom dijelu ovog pojačala - i nisu bili neprirodno razdruženi jedni od drugih, predstavljeni kao samodostatni zvukovni elementi, već su funkcionirali kao nazrazdruživi dio predočavane zvukovne informacije i bili potpuno u njezinom kontekstu.
Zvuk Secondoa bio je živahan i poletan, fino je pratio ritam i takt glazbe i vjerno ga prenosio slušatelju. Slušajući dobre snimke gotovo je bilo nemoguće odoljeti da se ne tapka nogama u ritmu ili maše rukama poput dirigenta. Tomu sigurno pridonosi i odlično iznošenje dinamičke strukture glazbenog predloška. Ne odnosi se ta pohvala samo na način kako pojačalo tehnički, vrelo elastično, suvereno, reproducira dinamičke skokove i prijelaze, već i na prirodnost cijelog postupka. Naime, dinamika glazbenog djela doživljavala se kao sastavni dio glazbe, a ne kao zasebni tehnički zvukovni elemant koji je na sebe svraćao pozornost svojom privlačnošću. Permda se ne može reći da nije bilo i privlačnosti…
Zvukovna slika bila je odlično iscrtana u dvije osnovne dimenzije. Tu zamjerke gotovo da nije bilo, pogotovo pri normalno glasnom slušanju i s "pogođenim" zvučničkim sustavom koji te dimezije može iznijeti. Iako se visinska dimenzija zvukovne slike mogla nazrijeti s najboljim snimkama, to ipak nije osobina po kojoj će se ovo pojačalo pamtiti. Ipak, valja istaknuti da to kako ovo pojačalo predočava prostorne dimenzije zvukovne slike radi podjednako dobro na visokim i niskim razinama glasnoće. A to ne može ni dobar broj puno skupljih integriranih pojačala. Pa ni pojačala snage.
Na kraju valja reći i ovo: Unico Secondo je iznimno pošteno pojačalo. Prvo zato što mjerenja u revijama u kojima je pojačalo testirano govore ne o 100 W nazivna snage već o gotovo 150 W, i to ne kratkotrajno, samo u munjevitim skokovima, već lako izlazi na kraju i s dugim, masivnim akrodima. Drugo zato što se ponaša suvremeno poput puni skupljih pojačala, držeći zvučnički sustav pod punim nazdorom. I treće, za sve što Seconda pruža, budući korisnici će trebati izdvojiti osjetno manji novčani iznos nego za bilo koje slično ustrojeno i zvučeće integrirano pojačalo s kojim smo se u posljednjih par godina susreli. A po svemu sudeći i u odnosu na većinu onih koji su mu danas po tehničkim osobinama, a možda i po zvuku, valjana konkurencija. A matična tvrtka kao da, bezrazlošno samozatajno, krije postojanje takvog malog dragulja…



INFO BOX

Unico Secondo

Cijena: 12.990,00 kn

Integriano hibridno pojačalo
Izlazna snaga: 100W / 8 Ohm , 200W / 4 Ohm
Dvostruki ulazni stupanj sa ECC83
Izlazni stupanj: Dynamic A Class
Dvostruki POWER MOSFET

Ustupio:

Audio Art
Mesnička 9, 10000 Zagreb
01/4847-875
www.audiocinema-art.hr
OCJENA
Izrada: 100%

Performanse: 100%

Cijena / kvaliteta: 100%

Ukupno: 100%


pozitivno
Snaga, nadzor nad zvučničkim sustavom, niz odličnih zvukovnih osobina, ustroj, kvaliteta izrade, odlična cijena
moglo bi bolje
Nešto zatvoreniji najviši dio spektra, slabije izražena visinska komoponenta zvukovne slike

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Uradi sam
- Strujni kabel
Forum: Dodatni pribor
- Zvučnički terminali za Quad 11L2
Forum: Retro audio
- Kazetofoni
Forum: Audio komponente
- Denon PMA 1510 AE - problem
Forum: CD i ostali mediji
- JAZZ KLUB
Forum: Audio komponente
- izvor direktno u amp ili sa preampom
Forum: Predstavite se
- Dobar dan
Forum: Audio komponente
- Multipak 2017

UPRAVO SE ČITA


Zagreb Audio Video Show 2013
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Reportaža
napisao: žac
NAD Master Series M51 D/A konverter
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: D/A konverter
napisao: Ž. Vrbanc
HAD AudioLAB Breeze P1
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Gramofonsko pretpojačalo
napisao: dM
Zagreb Audio Video Show 2015
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: žac
DCS Puccini i Sumić OCC ULTIMATE
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija:
napisao: Baxa

POSLJEDNJE NOVOSTI


Multipak 2017
Opera Grand Callas
Opera Callas Diva
Anthem STR integrirano pojačalo