How To

pretraga  


DIY Zvučnički kabeli - Audiofil - feel the sound

DIY Zvučnički kabeli

Već neko vrijeme se slobodno može reći da se ožičenje audio sustava može smatrati ravnopravnim audio komponentama. Prve žice koje su audiofili počeli smatrati važnim dijelom audio lanca su bile zvučničke, pa su potom uslijedile spojne, i na kraju strujne. Prvi čovjek koji se spominje u kontekstu audio kabela zove se Robert Fulton, čije su zgode i nezgode oko izrade laboratorijske opreme za ispitivanje sluha životinja, rezultirale prvim spoznajama o utjecaju kabela na zvuk audio sistema. Uz Amerikanca Fultona, kao pioniri audio ožičenja spominju se Francuz Jean Hiraga i Japanac Saboru Egawa. Prva istraživanja na ovom polju odvijala su se sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Do današnjeg dana je pojava sve većeg i većeg broja proizvođača ožičenja dovela je do znatnog ulaganja u istraživanje i razvoj novih načina kako napraviti dobre audio žice. Iako ovaj dio audio lanca u stručnim krugovima audio profesionalaca i znanstvenika nema veliku potporu, ipak je do danas nastalo nešto literature u kojoj se mogu naučiti tehničke osnove koje daju smjernice za dizajn boljih audio žica. A tu je i mnoštvo, u naravi ipak propagandnih, tekstova raznih proizvođača, koji se moraju uzeti s određenom rezervom, a koji daju uvid u neka od istraživanja u ovom području.

Najveći znanstveni doprinos svakako bi se mogao pripisati profesoru Malcomu O. J. Hawksfordu, čiji članak u HiFi News&Record Rewiew iz 8. mjeseca 1985. godine, pod nazivom „The Essex Echo: Malcom Hawksford looks at Maxwellian theory & interconnect memories“, povezuje teorijsku podlogu iz mikrovalne elektronike primijenjenu na dizajn audio kabela. Ovaj rad bi se mogao smatrati prekretnicom koja je usmjerila mnoge buduće istraživače ovog područja.

Ovaj uvodni dio uputstva za izradu DIY zvučničkih kabela, dao je naslutiti da iza ovog dizajna ne stoji nasumično eksperimentiranje u potrazi za boljim zvučničkim žicama, već se do željenih rezultata došlo na osnovu poznatih smjernica u dizajnu audio žica i, sad već višegodišnjeg, eksperimentiranja oko njihove izrade.

Ideja vodilja:
Da ne duljim oko teorije koja stoji iza ovoga, navesti ću samo osnovne vodilje za izradu ovog kabela:
• što manji serijski induktivitet
• što manji serijski otpor
• što bolja dielektrična svojstva izolatora
• što bolji materijal i oblik vodiča
• dostupan materijal
• umjerena cijena
Slobodno se može reći da po pitanju tehničkih zahtjeva prema zvučničkim kabelima postoji konsenzus da je ključni parametar koji utječe na njihovu kvalitetu njihov serijski induktivitet i niski i frekvencijski linearan otpor. U mojim dosadašnjim eksperimentima, a to je predviđala i navedena teorija, najbolji materijal za izradu zvučničkih žica su se pokazali vodiči punog presjeka. Uz to saznanje, također sam primijetio da je za što bolji ukupni zvuk, potrebno koristiti vodiče velikog ukupnog presjeka. No tu nastaje problem, jer su veliki ukupni presjek i frekvencijski linearan otpor donekle proturječni zahtjevi. Kao rješenje tog problema nameće se upotreba više tanjih vodiča, koji onda zadovoljavaju oba uvjeta. Kada smo postavili ove uvjete za konstrukciju, ostaje nam vidjeti kako da zadovoljimo zahtjev za niskim serijskim induktivitetom. Tu na scenu stupa geometrija vodiča unutar kabela.

Zadovoljavanje prve smjernice dizajna obično se postiže slijedećim konfiguracijama:

a) naizmjeničnim postavljanjem + i - vodova


b) tankim i uski vodovima, smještenim na malom razmaku

c) različitim načinima međusobnog uplitanja + i – vodova (poznatiji primjer je npr. Kimber)

Osnovni koncept:
Za ovaj dizajn je upotrebljena modificirana konfiguracija a), na način da su vodovi poslagani „u krug“ oko noseće jezgre. Tako je postignut uobičajeni okrugli presjek, i praktičnost pri upotrebi, jer je postignuta dobra mehanička otpornost i postojanost cijele konstrukcije.

U izradi ovog kabela korištena su 24 voda. 12 za plus i 12 za minus. Naizmjeničnim polaganjem + i – vodova se umanjuje serijski induktivitet, a ujedno se postiže i nizak serijski otpor kabela zbog broja korištenih žica.

Same žice su dobivene iz kabela tipa Y(ST)-Y, koji se inače koristi za telefonske instalacije, i dobavljiv je u lokalnim trgovinama elektro-materijalom. Žice su promjera 0.8mm, što je promjer kod kojeg teorija predviđa da ne postoji skin efekt na najvišoj čujnoj frekvenciji od 20 kHz, odnosno da dubina prodiranja struje u vodiču zahvaća i njegov centar.
Jezgra na koju se cijela konstrukcija slaže je uže od konoplje, promjera 12mm. Iako nisam uspio naći kolika je dielektrična konstanta i faktor gubitaka dielektrika (tg Δ) za konoplju, imao sam osjećaj da kao prirodni materijal konoplja može dobro proći za ovu primjenu. Tim više što se za sličnu ulogu koristi pamuk, uz dobre rezultate. To bi bili najbitniji matetijali za ovak kabel. Ostale detalje ćete naći u opisu slaganja kabela, koji slijedi.

Recept (za cca 2x2m kabela):

Sastojci:
1. 9 metara Y(ST)-Y kabela, koji se satoji od 6 parica (1 parica = 1“+“ i 1“-„) žica promjera 0.8mm, GRAMAT, 75 kn
2. 4 metra konopca od konoplje, promjera 12mm, GRAMAT, 40 kn
3. 7-8 rola vodoinstalaterske teflonske trake, Termokomerc, 20 kn
4. 4 m „snake skin“ ukrasnog bužira, Altpro - Farnell, 50 kn
5. po 1 m crvenog i crnog termobužira promjera 7-8mm, Altpro – Farnell, 40 kn
6. 1 m crnog termobužira promjera 16-20mm, Altpro – Farnell, 25 kn
7. 8 zvučničkih konektora po želji, preporučam „locking“ banane 4 mm, ebay, 90 kn

Postupak:
1. odrezati Y(ST)-Y kabele na željenu mjeru (komadi od 2.25m. Za jedan zv. kabel idu dvije duljine „sirovine“od 6 parica, pošto nam treba ukupno 12 parica, odnosno 24 žice.



2. Rastaviti Y(ST)-Y kabel na osnovne sastojke: parice, alu foliju i „drain“ gole bakrene žice.





3. odrezati konopac za jezgru na željenu mjeru (cca 1,85 m)





4. posložiti vodove na jednom kraju konopca, i krenuti s zamatanjem teflonskom trakom. Ovaj dio je najlakše raditi tako da se prvo omota jedan vodič, te se u svakom slijedećem namotu teflona dodaje naizmjenično po jedan + ili minus vodič dok se ne složi svih 24. Prije omatanja probati složiti svih 24 vodiča da se dobije osjećaj kako ih slagati da svi stanu.





5. zamotati vodiče oko jezgre do kraja kabela. Paziti da vodiči idu lagano spiralno oko jezgre (kao npr. DNA), jer ako budu čisto ravno poslagano od početka do kraja, kabel će biti jako krut. Ovaj dio postupka je zaista zahtjevan, jer treba stalno raspetljavati tih 24 žice i paziti da se ne izgubi njihov raspored od početka do kraja kabela. Najbolje je raditi dio po dio kabela, uz dovoljno pauze između etapa zamatanja.





6. razvrstati + i – vodiče na krajevima kabela (za plus sam koristio sve bijele i crvene, za – sve ostale)





7. tako zamotani kabel omotati s dvije „drain“ gole bakrene žice i omotati alu folijom. Na jednom kraju kabela će se te drain žice spojiti na – vodove, dok na drugom kraju ostaju nespojene. Foliju namatati tako da vodljiva (glatka i sjajna) strana bude prema drain žicama.





8. opet omotati kabel slojem teflonske trake



9. navući snake skin bužir i termobužire, te zagrijati termobužire da se stisnu.



10. ogoliti krajeve vodova i montirati konektore. Paziti da se na jednom kraju na – vod spoje i drain žice iz oklopa, te taj kraj označiti (ja sam ga označio s malim crvenim komadom termobužira na minus vodu), jer se tim krajem kabel spaja na pojačalo.



11. provjeriti ohmmetrom da nema kratkog spoja, tj. da su vodiči pravilno raspoređeni na oba kraja.

Zaključak:
Za kraj ostaje pitanje zvuka ovog kabela. Dosadašnjim usporedbama, kabel se pokazao dostojnim da se uputstvo za njegovu izradu objavi u ovom obliku. Do sada sam ga uspoređivao u dva sistema. Prvo u vlastitom, gdje je uspoređen s također DIY kabelima vlastite konstrukcije, preciznije rečeno običnim terminiranim Y(ST)-Y kabelom od 6 parica. Ovaj kabel je, osim impresivnijeg izgleda, otišao korak dalje u ukupnoj kvaliteti zvuka. U drugom sistemu je uspoređivan s jednim vrlo sličnim kabelom (Audioquest Midnight), i jednim konceptualno različitim (Supra Ply 3.4S).
U usporedbi s prvim kabelom, pokazao je veću otvorenost, dinamiku i živost. Osnovni karakter je vrlo sličan, što i ne čudi zbog sličnosti konstrukcije, ali na moje čuđenje je zvuk bio dosta bolji u navedenim karakteristikama. Osobno nisam se nadao takvoj razlici. Jednostavno rečeno, sistem je više zvao na slušanje muzike.
U drugoj usporedbi je borba bila izjednačenija. Visoki i bas su bili vrlo slični, ali najveća razlike je meni bila u povezanosti spektra i ujednačenosti karaktera zvuka kroz cijeli spektar. Srednji tonovi su na ovom DIY kabelu bili malo precizniji, fokusiraniji i povezaniji, nego na Supri. Takva iskustva sam često imao pri usporedbi kabela sa žicama punog presjeka i licnastim vodičima, pa bih slušni doživljaj objasnio tom razlikom.
Kada se pogleda cijena materijala potrebnog za izradu ovog kabela, i usporedi ga se s kupovnim kabelima slične cijene, zaključak bi bio da ima smisla izraditi si ovakve žice, tj. da dobiveni kabeli opravdavaju uložena sredstva.
Tehničke karakteristike ću objaviti u forumskoj temi vezanoj za ovaj članak, pošto nisam zapisao rezultate prvih mjerenja, a imam problema s dobivanjem kabela nazad od beta testera.




NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: CD i ostali mediji
- Što slušate?
Forum: Dodatni pribor
- Kriogenizacija lampi i ostalih komponenti
Forum: Audio komponente
- Dobre SH prilike
Forum: Audio komponente
- Krell s300i
Forum: Audio komponente
- Najljepši zvučnici na svijetu
Forum: CD i ostali mediji
- JAZZ KLUB
Forum: Predstavite se
- Dobar dan
Forum: Retro audio
- Preporuka (semi) retro (pret) pojačala

UPRAVO SE ČITA


Lyngdorf CD-1
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: CD Player
napisao: Milan Rupić
Rega Apollo
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: CD Player
napisao: Deba
Jamo C 603
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnik
napisao: Milan Rupić
Xindak DAC-5
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: DAC
napisao: Daniel Modrić
Gramofon Pro-Ject Debut III SE/USB
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Gramofon
napisao: Milan Rupić

POSLJEDNJE NOVOSTI


Technics ponovo u Hrvatskoj !
Paradigm Persona 9H
ifi Nano iOne USB
ifi Nano iDSD LE