Klub je sinoć ugostio gospodu Branka Baričića, konstruktora Black Master zvučnika i Marka Pecotića koji nam je predstavio prototip hibridnog izlaznog pojačala ALB (2x40W, A klasa), a koji je uz spomenute zvučnike i modificirani Sony 50ES CD player činio sustav koji smo slušali. Naravno, tu su se još nalazili i JPS Labs interkonekti, Soundstrings zvučnički kablovi i Atacama stalci. Pretpojačala ovog puta nije bilo.
Ovakav proizvod još jednog hrvatskog stručnjaka je za svaku pohvalu. Dokazuje da u Hrvatskoj uz enuzijazam, postoje i stručnjaci koji svojom filozofijom i pristupom kadri napraviti zaista vrhunski proizvod. Prema riječima gospodina Baričića, u pristupu izradi zvučnika nije bilo kompromisa i rezultat je dugodišnjeg bavljenja izrade profesionalnih studijskih zvučnika. Sami kabinet je izrađen od posebne sendvič konstrukcije (kombinacije dvije 6 mm šperploče i bitumeniziranog pluta između) koja rezonancije svodi na minimum. Model u klubu je bio u Exclusive finišu, visokog lak sjaja i mogu reći da izgleda odlično. Doduše, radi se o dizajnu koji se nekome jednostavno dopadne ili ne.
Prije kratkog osobnog osvrta na zvuk, dodao bih da je gospodin Baričić vrlo ugodna osoba za razgovor od koje su se mogle saznati sve informacija vezane uz izradu Black Master zvučnika. Gotovo sve, jer ipak neke detalje konstruktor zadržava za sebe kao konstrukcijsku (poslovnu) tajnu.
Do dobrog zvuka iz ovih zvučnika dolazi se pažljivim raspoređivanjem u prostoriji. Iako bi to trebalo biti pravilo za svaki zvučnik, ovi su se pokazali iznimno osjetljivi na smještaj u prostoriji. Sagledavši zvuk u cijelini, primijetio sam da ovaj zvučnik nije za svaku vrst glazbe. Možemo reči da bi dobar zvučnik trebao sve glazbene žanrove podjednako iznositi, ali ovdje to nije bio slučaj. Po mom osobnom mišljenju, u ovom slučaju, drago mi je da se radi o takvom zvučniku. Naime, rock materijale Black Master je prezentirao solidno za razliku od jazz glazbe koju je odrađivao sjajno. Tu bih posebno skrenuo pažnju na zvuk klavira kakav se ne čuje često. Na kraju prezentacije slušao se Tsuyoshi Yamamoto i album Midnight Sugar. Jednom rječju, fantastično. Klavir je imao onu finu notu vjernosti i mekoće, karakterističnu za svirku Yamamota. Žičani instrumenti poput gitare i vokali su također odlično zvučali na Black Masterima. Iz ovih razloga visoke vjernosti zvuka, drago mi je da zvuk preodređen do krajnjih granica u ovom smjeru, jer ne predstavlja kompromis, te u potpunosti zadovoljava pojedinačne glazbene afinitete koji uključuju jazz ili klasičnu glazbu u izvedbama manjih sastava.
Još jednaput čestitke na vrlo dobroj prezentaciji uz želje da uskoro čujemo nove prizvode iz radionice gospodina Baričića.
                     
|
