Glazbena preporuka


Albert King with Stevie Ray Vaughan - In Session - Audiofil - feel the sound - Glazbena breporuka

Albert King with Stevie Ray Vaughan - In Session

Label: Stax
Snimljeno u CHCH studiu 1983
Godina izdanja: 2011
Medij: SACD



Davne 1983. Albert King je sa svojih 60 godina života, iako uvijek pomalo u sjeni BB Kinga iza sebe već ostavio trag u blues svijetu. Zahvaljujući svom unikatnom načinu sviranja slovio je kao jedan od naj imitiranijih gitarista ali na žalost za života nikad nije doživio zvjezdanu slavu.

Stevie Ray Vaughan je u to vrijeme tek bio blues gitarist u dolasku. Preživljavao je svirajuću u raznim klubovima i nekako krpao kraj s krajem. Svoj prvi zapaženiji angažman doživio je angažmanom na albumu Davida Bowiea - Let`s Dance koji je kao što se mnogi od nas sjećemo bio na vrhu svih svjetskih glazbenih ljestvica. Upravo na tome albumu se prepoznaje Albertov utjecaj na mladog Steviea Ray Vaughna.

Još kao tinejdžer, Stevie nije propuštao ni jedan od koncerata Alberta Kinga koji je uz Lonnie Macka i Jimi Hendrixa svakako bio jedan od njegovih idola. Iako je od svojih uzora mnogo posuđivao Ray je vremenom uspio stvoriti svoj jedinstven zvuk.

Osamdesetih je kanadska nezavisna televizija CHCH, imala glazbenu emisiju In Session u kojoj su oranizirali privatne sesije raznih glazbenika, sličnih po glabenim afinitetima ali male vjerojatnosti da se zajedno sretnu u nekom od studija. Tako su 83 i 88 godine uspjeli organizirati trinaest epizoda u prosječnom trajanu od sat vremena. Kako je In Session imao priličnu gledanost, uspjeli su spojiti glazbenike poput B.B. Kinga i Larry Carltona, Don Everly i Burton Cummingsa, Dr. John i Johny Wintera ... Tako je nekom palo na pamet da probaju spojiti i ovu dvojicu majstora blues gitare. Iako Albert King nije bio siguran tko je taj mali Stevie, pomislio je, hajde, neka taj mladac dođe osvira par rifova i poslat ću ga kući. Sesija je održana 6. prosinca 1983 u televizijskom studiju nedaleko od Toronta. Snimljeno je oko sat i četrdeset pet minuta materijala od kojih je oko 60 min producirano na ovom naslovu. Zanimljivo je da neke od skladbi zbog trajanja emisije nisu mogle biti prikazane na TV-u ali su srećom zpisane na CD-u. Tjekom godina pouštena su brojna izdanja kako na vinilu tako i na SACD-u, CD-u i naravno DVD snimka.

Tijekom sesije glazbenici su improvizirali na slijedeće blues klasike:

1. Call It Stormy Monday (Aaron "T-Bone" Walker)
2. "Old Times" [talk]
3. Pride and Joy (Stevie Ray Vaughan)
4. Ask Me No Questions (B.B. King)
5. "Pep Talk" [talk]
6. Blues at Sunrise (Albert King)
7. "Turn It Over" [talk]
8. Overall Junction (Albert King)
9. Match Box Blues (Blind Lemon Jefferson)
10. "Who Is Stevie?" [talk]
11. Don't Lie to Me (Hudson Whittaker)

Iako smo često spremni preskočiti naslove na kojima nema glazbe. Zanimljivo je poslušati i redni broj 2, 5 i 10 gdje Albert King govori o prošlosti i pita se tko je taj mali Stevie. Ako ste se možda pitali, da li Youtube možda ima video zapis sa sesije. Ma naravno da ima. Obavezno pogledati.



Preslušavajući album čije su skladbe iz redovnog koncertnog repertoara Alberta Kinga, te kako ovi majstori komuniciraju kroz glazbu improvizirajući, izmjenjujući se sa solažama i ritam gitari jednostavno vas ne mogu ostaviti ravnodušnima. Zapravo su vrlo rijetke snimke na kojima Albert King svira pratnju što je svakako iznenadilo ali u isto vrijeme i razveselilo njegove fanove. Tijekom sesije Albert se ponašao kao domaćin, kontrolirajući sam događaj te se na pomalo mentorski način obraćao gostu ali dajući mu dovoljno mjesta da i on tijekom sesije dođe do izražaja često mu se obraćajući sa " Get it Stevie!" pritom ne skrivajući zadovoljstvo vještinom mladog glazbenika. Dok gledate Youtube video obratite pažnju na Albertovo lice i sve će vam biti jasno. Da bi se na samom kraju sesije povukao sa stagea i poručio "I`m about ready to turn it over to you ... I`ve got to sit back and watch you."



Art Blakey & The Jazz Messengers - Ugetsu - Audiofil - feel the sound - Glazbena breporuka

Art Blakey & The Jazz Messengers - Ugetsu

Label: Riverside Records
Godina izdanja: 1963.
Medij: vinil


Kuda idu divlje svinje? Ne znam za njih, ali mogu reći koju o tome kuda idu velikani nakon smrti. Nisam, zapravo, siguran je li umiranje svršeni ili nesvršeni glagol. Je li smrt stvarna ili mislena imenica? Je li smrt početak ili kraj?

U određenom smislu velikani, pa i oni glazbeni, idu u legendu. Nalazi li se ona samo u našim glavama ili stvarno postoji ne mogu u ovome trenutku reći. Možda nekako javim za koju godinu. Neovisno o tome gdje se locira legenda, više od toga gdje se smjestila važnije je što ona predstavlja, odnosmo što legenda govori o nekome. Sve legende pričaju određene priče nakon smrti njihovih nositelja a koje su izgrađene prije smrti.

Ako je prije smrti bio život, što je nakon smrti (tema je malo nelagodna, zar ne)? Zašto su važne priče o određenim ljudima, što nas tjera da ih pamtimo? Pa, vjerojatno su takvi napravili jednu ili mnogo važnih stvari u životu, možda su pokrenuli neke važne procese, sudjelovali u bitnim pokretima...

Elemente za legendu ima i junak ovoga teksta – Art Blakey, znan i kao Abdullah Ibn Buhaina. Rodio se i umro u istom mjesecu, listopadu. Dakle, 11. listopada 1919. – 16. listopada 1990. Nastranu njegova ljubav prema ženama (s četiri žena ima desetoro djece), njegova najveća ljubav je glazba, a legendu je izgradio oko svoje skupine The Jazz Messengers. Pa tko ne zna za Art Blakey & The Jazz Messengers i sve varijacije toga imena.

Dugo trajanje benda neminovno je dovelo do toga da je izmjenom članova kroz skupinu prošao veliki dio jazz prošlosti, a i sadašnjosti. Ploča o kojoj bi rekao dvije-tri nastala je 1963. godine, snimljena je uživo 16. lipnja u klubu Birdland u New Yorku (a gdje bi drugdje u to vrijeme?). Kontrabas je svirao Reggie Workman, kljave Cedar Walton, tenor sax moj ljubljeni Wayne Shorter, trubu Freddie Hubbard, trombon Curtis Fuller i bubnjeve, naravno, Art Blakey. Meni jedna od dražih inkarnacija The Jazz Messengersa. Treba svakako spomenuti i producenta Orrina Keepnewsa, osnivača Riverside Records, Milestone Records i Landmark Records, labela bez kojih bi jazz, zasigurno, bio prilično siromašniji.

Radi se ovdje, naravno, o albumu „Ugetsu“, jednom od snimljenih koncerata kojim je Art Blakey kročio putem legende. Ime je dobio po numeri Cedara Waltona, koju su odsvirali kao spomen na turneju po Japanu, koju su netom okončali. Slušajući ploču nameće se misao da Blakey ničim ne odskače od ostatka ekipe, koja maestralno odsvirava zadane teme. Ipak, kontekstuirajući stanje jazza u to vrijeme moramo primjetiti da je Blakey bubnjar koji prati i sluša soliste, te prilično individualizira i poosobljava svoju svirku, na uštrb zadanih i propisanih kanona. Podršku u tome slavlju glazbe ima u Workmanu, koji je sjajno odsvirao sve bas dionice te naprosto briljantno odsolirao svojih pet minuta. Uvijek to ponavljam, pa ću i sada, kontrabas treba uzeti u ruke da bi se shvatilo koliko je to težak instrument za sviranje. Treći član ritam sekcije, klavirist Cedar Walton svira upravo onako kako je to jazz kanon u ono vrijeme nalagao, s dodatkom unisonog sviranja sa solistima.

A o solistima u ovoj inkarnaciji skupine zaista ne treba trošiti previše riječi, oni su svoje rekli tada (16. lipnja 1963.) i mnogo puta nakon toga. Mislim da su sva trojica još živući, a Shorter (ipak najveći od njih) postaje velikan jazza kao solist i autor, te sudionik svih mogućih (i nemogućih) formacija i kolaboracija.

Što, na kraju, znači život i djelo Arta Blakeya? Samo se prisjetimo jedne tvrdnje o njemu – spašavao je jazz u vrijeme kada je (sedamdesetih godina 20. stoljeća) polako izdisao.

Youtube:




John Coltrane –A Love Supreme:The Complete Masters - Audiofil - feel the sound - Glazbena breporuka

John Coltrane –A Love Supreme:The Complete Masters

Label: Impulse!, Verve Records
Godina izdanja: 2016.
Medij: vinil (3 LP)


Ljubav prema vrhovnom ili vrhunskom biću je vrhunska ljubav, kažu. Vjerujem na riječ, jer kao skeptik mogu voljeti samo osobe koje vidim i osjećam kao predmet ljubavi. Što je kod osoba koje su (duhovno) upoznate s božanskim sasvim isto. Božanska prikazanja, bila fizička ili duhovna, toliko su jaka i prisutna da su stvarna kao i one osobe koje su tu oko nas, koje traže našu pažnju.

Je li ljubav prema božanskom velika sama po sebi i po tome kao takva neostvariva prema ljudskom biću ili je ta ljubav velika upravo zbog činjenice što je okrenuta ili usmjerena prema božanskom, dakle nečemu što je ljubav po definiciji?

Sve civilizacije ili, ako pak hoćete, kulture imaju svoj religijski sustav s vrhunskim bićem ili više njih. U ljudskoj je prirodi živjeti s božanskim patronom koji je predmet straha ali i vrhunske ljubavi. Uopće ne želim raspravljati o tome postoji li nešto ili ne. Ako nečeg ima u ljudskom umu, to i postoji – ako prihvatimo kao aksiom da postojanje nije samo fizički oblik života.

Bog ili božica (zašto ne?) su nam (u mnogo situacija) često bliskiji od onih najbližih koji nas gledaju, razgovaraju s nama, smiju nam se ili se podsmjehuju. Zašto je to tako? Zato jer u transcedenciji s bogom ne strepimo od božanskog odgovora na naše upite. Ne bojimo se njihova odgovora - jer ih već znamo. Oni su nam predočeni već pri upoznavanju, gdje nam je osim straha od božanstva usađena i božanska ljubav koju uvijek dobijamo, tražili je mi ili ne.

John Coltrane je spoznao vrhunsku ljubav i naslovio je A Love Supreme. I zakucao je na nebo suvremene (jazz) glazbe. Ispod toga naslova krije se četrdesetak minuta vrhunske glazbe, odsvirane u totalnom zanosu, u jednom dahu, u jednom danu, 9. prosinca 1964. godine (ako baš hoćete bila je to srijeda). Sve se poklopilo i sjelo na svoje mjesto na jednom jedinom sessionu. Nije to slučajno, dugo se to djelo pripremalo. S jedne strane, svirački se polako sklapao kvartet koji je bio sposoban odsvirati ono što je John Coltrane zamislio, dok je s druge Coltrane svirački i duhovno napredovao točno do toga 9. prosinca 1964. Poklopile se zvijezde, našla se četvorica (uz Coltranea tu su bili McCoy Tyner na klaviru, Jimmy Garrison na basu i Elvin Jones na bubnjevima) u Van Gelderovom studiju u Englewood Cliffsu (New Jersey) i eto ti ga na.

Sve se zna. Tko, s kim, zašto. Bio mi je zanimljiv zapravo onaj drugi dan snimanja, dakle 10. prosinca, kada su se ovoj četvorici pridružili Archie Sheep na saksofonu i Art Davis na basu i odsvirali nekoliko verzija „Acknowledgement“, prve numere na službenom albumu. Na stranu sva objašnjenja i glazbeni doprinosi, osobito Archie Sheepa, jasno mi je zašto je Coltrane odabrao verziju kvarteta. Mističnija glazba, osobnije dionice, njegov tenor saksofon, njegove note, njegove riječi ... To je bio album Johna Coltranea, iskaz njegova osobnog kreda.

Na trostrukom albumu prva ploča sadrži originalnu stereo verziju, druga je mono verzija snimaka koje je Van Gelder davao Coltraneu da presluša kući, a treća je verzija odsvirana u obliku seksteta.

Sve u svemu, zvučni dokumentarac. Srećom, Ravi Coltrane, njegov sin a ujedno i vrhunski saksofonista, vrijedno prebire po očevoj ostavštini.

Youtube:



Arhiva stranica:   1  2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   Next >>

NOVO U FORUMU

Zadnjih 8 postova
Forum: Live
- Najave koncerata i festivala
Forum: Prostorna akustika
- Molim par sugestija za bolju akustiku.
Forum: Uradi sam
- Mali Satori zvucnici
Forum: Uradi sam
- Smaknute frekvencije na Denonu
Forum: Audio komponente
- Najljepši zvučnici na svijetu
Forum: Uradi sam
- Tube sockets Dynaco MK IV
Forum: Audio komponente
- Dobre SH prilike
Forum: Audio komponente
- Marantz 10

UPRAVO SE ČITA


Xindak FS Gold
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Zvučnički kabel
napisao: Dražen Kokanović
B&W tour the England
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Reportaža
napisao: Bojan Pavković
München High End Show - M.O.C.- 25 - 28.5.2006.
Tip članka: Ostalo
Kategorija: Hi-Fi sajam, Reportaža
napisao: Vlado Tomašević
B&W CM1
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Monitorski Zvučnik
napisao: Daniel Modrić
Rotel RA-05
Tip članka: RECENZIJA
Kategorija: Integrirano pojačalo
napisao: žac

POSLJEDNJE NOVOSTI

Bluesound Pulse Soundbar
Teac AD-850 kasetofon/CD reproduktor
Esoteric Grandioso F1 Integrirano pojačalo
Teac Reference 7 Serija, NR-7CD