Glazbena preporuka

format: cd
Label: Telarc
godina izdanja: 1997
web stranica: http://www.roseannavitro.com/

Roseanna Vitro je ime koje širokom krugu ljubitelja muzike nije najbolje poznato, a kod svih koji prisežu na kvalitetu a ne na komercijalu je zapisano sa velikim slovima. Ona adut newyorške jazz scene koja je uvjek negovala isključnu kvalitetu i nikad nije pristajala na medijsku komercijalu.

Rođena je u Texasu gdje je u kasnim 70-im godinama počela pjevačku karieru kod mentora jazz legende Arnetta Cobba. U nastavku njeni vokalni učitelji bili su Ted Weems i Ray Sullenger koji su je dosta naučili i na široko otvorili vrata Houstonovog Green Room-a, gdje je svaki tjedan gostovala u emisiji KUHF-FM. Na jednom od tih njenih performansa oduševio se i legendarni Oscar Peterson kojeg je sa nastupom tako impresionirala da joj se spontano pridružio na prozornici, a dosta znanih gostova među kojima su Bill Evans, Tommy Flanagan, Joe Williams i Eddie Gomez nagovarali su je da nastavi karieru u New Yorku, što je i prihvatila. Nakon dolaska u New York je pjevanjem scat bluesa oduševila Lionela Hamptona koji čiji je kometar bio da je ona nešto najbolje što je ikad čuo i odmah je uzeo u svoj band. Nakon osvajanja New yorka gdje je doživjela mnogo uspjeha u Manhattan school of music počela intenzivno studirati klasični vokal, jazz tehnike i piano. Sad na Univerzi u New Jerseyu predaje jazz vokal i poučava na New Jersey performing art centru te na univerzama u Montclairu, Texasu, Miamiju i Cincinatiju, a pored toga i nastupa na najprestižnijim američkim prozornicama.

Ovaj album je njeno drugo izdanje kod Telarca i obrada je muzike Ray Charlesa na njoj svojstvenj način. Na njemu je 12 blues, jazz, rock, country pjesma sa velikim utjecajem gospela, kojeg Roseanna uz pomoč izvanrednih muzičara na pianu, basu, bubnjevima, baritonu, trumpeti, saxu... i uz pomoč Werner Philharmonika fenomenalno interpretira. Među interpretacijama su poznati hitovi kao što su Unchain my heart, One mint julep, You don't know me, Ruby... Snimka je odlična. Preporuka svim ljubiteljima kvalitetne muzike.

format: CD
label: GRP records
godina izdanja: 1989

Film The Fabulous Baker boys je priča o braći Baker Franku i Baker Jacku, sviračima cocktail-lounge piana. Njihov život i karijera se sasvim promjene kada im se pridruži mlada, prelijepa pjevačica Susie Diamond koju igra Michelle Pfeifer a što je zanimljivo je činjenica da su filmska Baker braća u stvarnom životu prava braća Bridges Beau i Bridges Jeff. Film je kombinacija romance, drame, muzike i komedije i prati njihovu osobnu i profesionalnu promjenu kad im se pridruži žena. Evo žene koja jima je zmješala glavu (pa i meni bi ...)
Filmski soundtrack je prava majstorija priznatog jazz pisaca i klavijaturista Dave Grusina i ostale ekipe koju sastavljaju tenor saksofonist Ernie Watts, trubač Sal Marquez, bubnjar Harvey Mason, basist Brian Bromberg i gitarist Lee Ritenour, koji su jedni od najboljih jazz muzičara. Za največe iznenađenje pobrinula se preljepa glumica na gornjoj slici Michelle Pfeifer sa svojim besprijekornim i kristalno čistim vokalom, koja božanstveno odpjeva legendarni hit My funny valentine i Makin whoopee. Na soundtracku dodani su i Do nothin' till you hear from me od Duke Ellington orchestra, snimka iz godine 1936 Moonglow od Benny Goodman Quartet i Lullaby of Birdland od The Earl Palmer Trio.

Muzika je većinom instrumentalna, romantična, ekspresivna, laka za slušanje i besprijekorno odsvirana, tako da čovjeka brzo osvoji te je dugo ne izvadi iz playera. Topla preporuka svim ljubiteljim jazza. Jedina mu je mana da se teško dobavlja u cd shopovima, pa vam je jedna od varianti koju sam pronašao, kupnja preko amazona ovde:

http://www.amazon.com/exec/obidos/tg/detail/-/B0000001O8/qid=1085576503/sr=1-1/ref=sr_1_1/103-9115445-7479023?v=glance&s=music

format: CD
label: Warner bros
godina izdanja: 1997
web stranica: www.georgeduke.com

George Duke rođen je 12-tog siječnja 1964 u gradu San Rafael, California. Već u dobi od 4 godine majka ga je odvela na koncert Duke Ellingtona, kojeg se ne sjeća ali rekli su mu da je tada poludio i trčao okolo sa riječima "dajte mi piano, dajte mi piano". Sa učenjem piana počeo je kao sedmogodišnji godišnji dječak a inspiraciju dobivao je u lokalnoj baptističkoj crkvi gdje je slušao crnačku glazbu. U 16-im godinama već je svirao u brojnim srednješkolskim jazz grupama, tada su ga impresionirali glazbenici Miles Davis, Les McCahn i Cal Tjader.

Kasnije je sa poznatim i tada mlađim pjevačem Al Jarreau formirao grupu koja je postala glavni band Half note Cluba u San Franciscu a pored toga je svim ponedeljcima radio u susjednom klubu The both/And sa muzičarima sve od Letta Mbulu, Sonny Rollinsa do Dexter Gordona. Kasnije je od univerziteta u San Franciscu primio "masters degree" diplomu kompozicije. Tada je počeo izdavati albume za MPS label. Nakon sudjelovanja sa mnogo muzičara među kojima bio je i Frank Zappa, u kasnim 70-ih odlučio se za producentsku karijeru te počeo producirati za Brazilskog instrumentalista Raoul de Souza i Dee Dee Bridgewater. Njegov pravi producentski proboj bio je singl Sukiyaki grupe A taste of honey koji je došao na 1 mjesto pop/R&B ljestvica i prodao se u preko 2 miliona kopija. Od tada dalje njegova kariera se strmo uspinje. U daljnjem radu producirao je za muzičare kao što su Jeffrey Osbourne, Deniece Williams, Stanley Clarke, Melissa Manchester, Barry Manilow, George Howard, Gladys Knight i mnogo drugih.

Godine 1990 George Duke je od strane muzičkog magazina Keyboard Magazine bio po drugi put imenovan za R&B keyboardista godine, pored toga u karijeri dobio je mnogo drugih nagrada uključujući brojne Grammy-e. Okušao se i na filmu i televiziji gdje je među ostalim napravio naslovnu skladbu za poznati film Karate kid III.

Sve napisano je samo kap u moru njegove bogate kariere. Kad čovjek čita njegovu biografiju, postavlja se mu pitanje "sa kojim muzičarom on do sada još nije radio.... "

Od njegovih novijih 5 albuma koje je izdao od godine 1992 (Snapshot, Illusions, Is love enough, After hours i Cool) sviđaju mi se svi i često su na mojoj playlisti. Svima njima je zajedničko da su puni energije i da su dobro snimljeni.

Njegov album Is love enough je moj favorit. Djelo je tipično crnačko, od koje je prva polovina funky varianta a druga polovina naginje jazz varianti. Sve skladbe su pogotovo instrumentalne sa rahlom prisutnošću umirenog vokala. Ono što album drži u cjelini je Georgova ljubav do muzike te prava virtuoznost na klavijaturi.

Topla preporuka svim audiofilima !